Dobra vremena za fukare

EsejPolitika općenito

20160224fukareDođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati“, rečenica je koju pripisuju našem (hm?) nobelovcu Ivi Andriću. On ovu rečenicu, to znamo sigurno, nikad nije zapisao, a teško da ju je ikad i izgovorio. Nije to ni bitno, jer kakve za nas proklete veze ima spoznaja je li se baš u Andrićevoj glavi rodila ova mudrost? Ma nema nikakve. Mudrosti su kao nadgrobni spomenici, ostaju i prkose još dugo nakon što zub vremena odgrize s kamena i ime i prezime, i godine gospodnje rođenja i smrti, nesretnika koji ispod njega leži. Točnije, one prave su mudrosti takve, one koje je život zatefterio, pa tefteri opet, pa opet… bez prestanka kao što neki Hanžekovićev ćato tefteri hrvatskoj sirotinji ovršne naloge za par stotina kuna po komadu, pa opet, pa opet… A tko smo mi, jadni, da se suprostavimo tom životnom tefteru? Nitko i ništa, podanički prihvaćamo “da to tako opet mora biti“, jer je tako već kod nas bilo – da pamet šuti, budale govore, a fukare k’o fukare… i mirimo se, jer je to sigurno k’o smrt. Tko ne vjeruje neka pogleda onaj bezimeni, onaj vjetrom išibani i mahovinom razmrvljeni nadgrobni kamen.

Zašutiše, tako, i krajem jedanaeste pametni u Hrvatskoj. Ili su prije toga budale progovorile? Nebitno, jer dođoše, prije svega, takva vremena da Hrvati postadoše uznici. Zbog vlastite gluposti, to vam je sigurno k’o smrt, zbog očiju gladnijih od želudca, i eto nas: il’ smo na granici siromaštva, il’ smo financijski blokirani, il’ nekakvim švicarskim dugom zarobljeni, il’ ideologijama intelektualno ograničeni, il’… jebem li ga, nešto takvoga, nešto što je, onomad, mnoge od nas ekstatično i ovisnički navlačilo na slušanje slatkorječivih govora budala. Jer vidješe, tada, budale priliku pa progovoriše, i filistarski ljevičari, i ponosni apatridi, i “revolucionari”, i “antifašisti”, i “europejci”, i što ti ja znam kako sve etiketirati tu raspričanu malograđansku bagažu. Govorahu nam kako će oni učiniti da nam bude bolje, kako su oni pošteni, kako su oni tu samo zbog nas, kako će oni reformirati Hrvatsku. Ali nije im u planu bila, ako pomisliste, reforma, na primjer, javne uprave, ili zdravstva, ili školstva… Ne.

Zasmetao je tim bečkim konjušarima naš svjetonazor, njega je trebalo reformirati. Učinio im se nekako trogloditski, nekako premalo europski, previše religiozan, previše tradicionalan. Zasmetao im je naš, čudan i primitivan, pogled na brak (“muškarac i žena – svašta“), zasmetao im je i stav prema pobačaju (“slabo nam žene nešto djecu pobacuju, daleko ispod razvijenih zemalja“), zasmetao im je Domovinski rat (“oduzeše nam antifašizam kao temelj neovisne Hrvatske“), zasmetao im je i naš stav o… ma čemu uopće nabrajati, zasmetala im je Hrvatska, onakva kakva doista jest. Samo zato što nije kao Austrija ili Francuska ili Nizozemska ili… jebiga. I umjesto da odu u Austriju ili Francusku ili Nizozemsku ili… jebiga, odlučiše nas mijenjati. Nas!? Budalčine. Sjetite se samo kampanje protiv referenduma o braku.

Fukare k’o fukare… dobra su ovo vremena za njih, kažem vam. Odlična. I bit će. Sve dok pametni šute, a budale govore.

Al’ nismo mi, hvala Bogu, Sjeverna Koreja, doći će novi izbori pa ćemo ove mutivode poslati u ropotarnicu… pamet će, napokon, opet progovoriti, budale zašutjeti, a fukare ponovno postati fukare.” Mo’š mislit! Budale su predizborno, nikad jače, govorile, zastrašivale, obmanjivale, polarizirale i ideologijama intelektualno ograničavale hrvatski narod, iskopavale, čak, ispod onih bezimenih, vremenom nagriženih nadgrobnih spomenika kosti ustaša i partizana.

I što smo dobili? Onaj podanički, “tako to mora biti“, dio našeg naroda se na izborima posakrivao po kućama jer “i tako će biti kako drugi žele“, onaj drugi dio, u strahu od povampirenih ustaša, je birao filistarske ljevičare, ponosne apatride, “revolucionare”, “antifašiste” i “europejce”, a onaj treći, u strahu od lopovluka i bolnih rezova, se odlučio baš za treće, “reformatore” koji preuzeše onu priču, sjećate je se, kako će oni učiniti da nam bude bolje, kako su oni pošteni, kako su oni tu samo zbog nas, kako će oni reformirati Hrvatsku. Onaj četvrti dio našeg naroda, mada to sada ne izgleda tako, nije dobio izbore… a izgubio je i puno više toga, nakon koalicije s “reformatorima”.

Jer da nema s MOSTom nikakvih reformi, jasno je danas i najstarijoj, onoj poluslijepoj i polugluhoj, metkovskoj babi, koju su u studenom na granici legalnosti dovukli do biračkog mjesta kako bi uz, Bože mi prosti skoro posmrtnu, pripomoć zaokružila “našeg Božu“. Jasno je to i HDZu pa se treba nadati kako intenzivno traži neku drugu mogućnost koaliranja za uspostavljanje saborske većine ne bi li i sebe i državu izvukao iz ove pat pozicije nastale kompliciranim, predugim i nesigurnim procesom formiranja koalicijske vlade. A proces je još uvijek u tijeku samo zbog nezasitnih ambicija brojnih “stručnih” MOSTovih kadrova, provincijalaca s “ogromnim reformatorskim potencijalom” pa je zato danas tek beznačajno reformirana samo ona stara mudrost – danas se najprije vodi borba za “stiroporske” fukare, zbog čega su pametni nastavili šutjeti, dok budale sve žešće i strastvenije govore, urliču bolje reći, i zabrinjava s kojom brzinom to urlikanje postaje viralno za Hrvate.

Fascinantno je, na primjer, kako smo budalasto brzo, nakon jednog (u nizu) zapjenjenog govora predsjednika SDPa Zorana Milanovića u kojem spominje “filofašistički marš” i “filonaciste”, sufiks baziran na grčkoj riječi φιλία (ljubav) pretvorili u prefiks, iako se kao prefiks vrlo rijetko koristi. Tako smo dobili medijsku eksploziju filoustaša, filojugoslavena i slično, a nestali su jugofili, fašistofili, ustašofili… Opet, ruku na srce nije ni svako zlo za zlo. Možda će ovako nestati i nekrofili, pedofili i slična bagra “fila” koja normalne ljude pretvara u “fobe”.

Nastavilo se s medijskim napadima na ustašofila (ili milanovićevski viralno – filoustašu) ministra kulture Zlatka Hasanbegovića potpisima 4115 “kulturnjaka” (u trenutku pisanja ovog članka) za njegovu smjenu. Potpisa “kulturnjaka” koji su, kao prave budale, uzeli sebi za pravo polemizirati sa stručnim stavovima jednog povjesničara o povijesti(!) i krstiti ga zbog stručnih stavova kao “čovjeka radikalno ekstremističkih društvenih i političkih nazora”, a pritom su se, onako usput kao da je to nebitno, potpisali ispod nepismeno sročenog vlastitog Apela. Bi li baš pismenost trebala biti temelj njihove struke? Naravno… ali ono da su pametni zašutjeli, znači i da su odložili pera koja su sada, očito, dohvatile “kulturnjačke” budale pa pišu kako “postoji crta ispod koje se svi moramo pokušati ujediniti” (Kakva crta postoji, gdje, i kako se, dovraga, pokušati ujediniti ispod te crte, “koja postoji”?), ili “pokazujući da je kultura važna i onima van polja kulturne proizvodnje” (Znaju li ovi “kulturnjaci” uopće što je kultura, kome je važna i za koga oni, kako sami kažu, “proizvode” taj mali segment kulture koji “proizvode”, sami za sebe?), ili “kulturnih radnica i radnika, te djelatnika i djelatnica iz područja humanističkih i društvenih znanosti” (Radnik ili djelatnik… zašto ne kulturni djelatnik, što je i službena, zakonska terminologija?) itd. Mislite li da bi se pametan “kulturnjak” potpisao ispod ovog, nepismenog Apela?

Vrhunac je, ipak, masovna hrvatska “javna rasprava” o “Postanku vrsta”, životnom djelu Charlesa Darwina, nakon što je istraživačko novinarstvo “iskopalo” jedan znanstveni rad koji ukazuje da ministar znanosti obrazovanja i sporta Predrag Šustar sumnja u teoriju evolucije. I što je nakon toga molekularni biolog i doktor filozofije obrazovan na Universita’ degli Studi di Pisa, Universita’ degli Studi di Padova i Columbia University te dobitnik prestižne Fulbrightove stipendije napravio? Zašutio, naravno. A nakupina hrvatskih budala, od kojih najveća većina, usput budi rečeno, niti je ikad otvorila Bibliju niti o evoluciji zna više od ispodprosječnog pučkoškolca, danima medijski objašnjava evolucijski put od amebe do homo sapiensa ili širi priču tumačeći Veliki prasak ili nas, pak, uvjerava da je svemir star samo pedesetak tisuća godina. Svejedno. Kad CERN ustanovi brojnost naših stručnjaka i pluralizam ideja, napustit će Švicarsku i početi kopati akcelerator ispod Dinare, a Large Hadron Collider bi mogao biti negdje ispod Knina ili Drniša.

Srećom, možemo biti mirni, jer sve to svojim “stručnim reformatorskim” okom nadgledaju fukare, sve one prate, mjere svaku riječ k’o kvadrate stiropora, ulažu veta, opstruiraju rad… Al’, vjerujte, jebe se njih što su pedofili postali filopedi (pa zbog njih je i koalicija postala suradnja), ne zanima njih što budale polemiziraju s povjesničarom o povijesti ili s biologom o evoluciji. Ne, njih samo zanima kako podebljati vlastite crkvenomišje imovinske kartice, trenutno u debelom minusu. Fukare k’o fukare… dobra su ovo vremena za njih, kažem vam. Odlična. I bit će. Sve dok pametni šute, a budale govore.

Komentari

komentara

Post Author: Boris Traljić

NE PROPUSTITE...