Kad je onomad Zoran Milanović očistio SDP od stare garde, od ljudi koji su (isključimo na trenutak veltanšaung iz rasprave i posvetimo se isključivo stručnosti) s godinama baštinili kakva-takva znanja neophodna za obavljanje izvršne vlasti pa oktroirao aparatčike poput Siniše Hajdaša-Dončića, Gordana Marasa, Tihomira Jakovine i sličnih filistara, svakom pučkoškolcu je trebalo biti jasno – čeka nas četiri godine jada i nevolje.
Kako to najčešće biva u životu, nismo bili spremni baš za toliku količinu nesposobnosti i bahatosti koje su nas dovele do najvećeg povećanja javnog duga u mandatu jedne hrvatske vlade (neovisno o činjenici da su uredovali u periodu obilježenom mogućnostima najpovoljnijeg zaduživanja u povijesti svjetske ekonomije i, posljedično, mogli reprogramirati skupe kredite iz minulih vremena), do zakonske legalizacije kriminala – od bespravno sagrađenih građevinskih objekata do oprosta (značajnog smanjenja) dugova – predstečajne nagodbe, i koje su nas, na kraju krajeva, dovele do suludog udara na likvidnost smanjivanjem PDVa za ugostiteljstvo s upitnim pozitivnim utjecajem na razvoj turističkih usluga, ali definitivno s negativnim utjecajem na proračun bacanjem više milijardi kuna neuprihodovanih (i to mahom) od stranih gostiju.
I dok bi sedamdesetih godina prošlog stoljeća režimi s one strane željezne zavjese bez suđenja streljali ministre poput Slavka Linića, Anke Mrak-Taritaš, Ivana Vrdoljaka ili Darka Lorencina već zbog same sumnje u protudržavno pogodovanje interesima “zaštitnika“, bilo moćnih pojedinaca bilo multinacionalnih konglomerata umreženih sa svjetskim centrima političke moći, kod nas navedeni trabanti medijski figuriraju kao najuspješniji ministri koje bi vrlo rado angažirao i novi mandatar Tihomir Tim Orešković, samo, eto, ta prokleta politička pragma ga priječi da odbere baš naj-naj-najsposobnije pa će se morati zadovoljiti s HDZovskim “lajbekima” ili “tovarima” i MOSTovim “patarenima“.
MOST je kloaka hrvatske politike, najveća u njenoj modernoj povijesti zbog bezočnog varanja vlastitih birača i povlačenja za nos ostatka Hrvatske.
Hajdemo, u cilju da do kraja “razgolimo” bivšu vladu (iako se tu, istinabog, i nema previše za ogoliti), vratiti veltanšaung u raspravu, a ne skrivati ga poput MOSTovaca “kao zmija noge“, pa ustvrditi kako je bivša vlada, poglavito Zoran Milanović i Vesna Pusić uz “pripomoć” bivšeg predsjednika Ive Josipovića, bila izuzetno uspješna na jednom polju – uz jaku pomoć najutjecajnijih hrvatskih medija relativizacija uloge i značenja Domovinskog rata, štoviše, povezivanje branitelja s fašističkim poltronima iz “drugog rata” koje je, iznenađujuće, naišlo na plodno tlo i razvilo se do neslućenih, opasnih polarizirajućih razmjera. Očito u domovini “na čeki” imamo velik broj “spavača“.
S jedne strane drugova “komandanata” i “komesara” u kojima teče krv crvenija i od Lenjinove, koji revno čitaju portale Вечерње НОВОСТИ i ПОЛИТИКА pa čekaju povoljan politički trenutak na “obje strane” da izađu iz zemunica i pokrenu revoluciju protiv “klasnog neprijatelja” utjelovljenog u “domaćim izdajnicima” (sreća njihova… s jednim udarcem dvije muhe) te, napokon, poslije preko dvadeset godina patnje obnove bratsko-jedinstvenu zajednicu pod radnim imenom “Region“, makar kao nekakvu labavu konfederaciju ili Zapadni Balkan, jebem li ga. Nemojte sumnjati u navedeno samo zato što se ne čuje grmljavina “ciganki” i “tetejaca” ili zato što nema “Bombaških procesa“, jer ove moderne revolucije se vode bez oružja… medijima, od vlade financiranim “nevladinim udrugama” i zakonima (lexovima).
S druge strane su gospoda “nadsatnici” i “stožerski stražnici” u kojima teče krv crnja od noći, kojima je pobjeda u Domovinskom ratu samo jedna dobivena bitka, koji ne mogu podnijeti reformirane(?) komuniste na vlasti neovisno o demokratskom procesu njihovog ustoličenja jer su, zaslijepljeni paranojom, uvjereni kako to može biti samo krađa izbora i koji priželjkuju lustraciju kao “condicio sine qua non“.
Ove druge je koketno, onako usput, skupio Tomislav Karamarko predizborno koalirajući s “crnim strankama” insinuirajući kako će provesti tu diviniziranu lustraciju. Upravo to je njegova najveća greška i razlog izbornog neuspjeha HDZa, jer je privlačenjem deset izgubio bar trideset ili pedeset konzervativnih birača kojima je to “crnilo” bilo neprihvatljivo. Na stranu što će i to, kratkoročno iskorišteno, “crno” biračko tijelo brzo izgubiti jer lustraciju, što iz subjektivnih – što iz objektivnih razloga, sigurno neće provesti… glavni problem je ipak što je takvim predizbornim koaliranjem upravo on većinu od “onih” tristotinjak tisuća birača preusmjerio MOSTu nezavisnih lista, a velik broj SDPovih birača, koji bi zbog Milanovićevog “crvenila” ostali doma, motivirao da izađu na izbore.
MOST se već pokazao kao najveća kloaka u modernoj povijesti hrvatske politike. Niti jedna politička opcija nije u cijelom mandatu, a kamoli samo u periodu od izbora do konstituiranja Hrvatskog sabora, toliko puta promijenila stavove, opcije, ciljeve, putove… odnosno, nitko nikad u hrvatskoj politici nije tako bezočno i nadasve bahato izvarao vlastite birače i povlačio za nos ostatak Hrvatske. Uz to je u više navrata “indicijama” uvlačio nesigurnost među građanstvo i zaposlio “institucije koje rade svoj posao“. MOST je glasove dobio isključivo i samo na mesijanskom odmaku od HDZSDPa, a da bi samo dva mjeseca nakon izbora pokazao koliko politika može biti amoralna, amoralnija od svega što smo vidjeli proteklih desetljeća… a vidjeli smo štošta. Kako ove tvrdnje ne bi ostale samo na osobnom stavu autora, hajdemo navesti dva drastična primjera.
Ne bi previše čudilo da je istina kako su raznorazne agencije na neki način nadzirale Božu Petrova kao što je ustvrdio njegov Ranko Ostojić – Nikola Grmoja. Prelako je to danas odraditi. Međutim, netko koga će vjerojatno uskoro MOSTovo sito prosijati kao najboljeg “stručnjaka” za “reformu” unutarnjih poslova, a i ako neće nebitno – glasnogovornik je, takvo nešto ne smije izjavljivati bez čvrstih dokaza. A nema ih. Čak su mu i indicije slabije od indicija da je i on, kao i Petrov, kao i većina Hrvatske, kao i većina svijeta ako ćemo pošteno, nadziran(i) od strane Facebooka, Googla i raznoraznih društvenih mreža. Nije moguće da mu npr. Facebook nije nikad ponudio za prijatelja Marinka M. koji je s njim bio u razredu i to samo u prvom polugodištu četvrtog osnovne. “Kako zna jebote!“, je najmanje jednom proletjelo Grmojinim mislima dok je u šoku nesvjesno nijemo micao usnama, kao da glasno izgovara te riječi. Zna Facebook gospodine Grmoja… znaju, točnije. Znaju oni mnogo više o vama i gospodinu Petrovu nego što je SOAin I2 software izbacio, znaju volite li više janjetinu ili svinjetinu, znaju preferirate li skijanje ili bordanje, “ameteur” ili “fetish“, čitate li Machiavellija ili Alan Forda, znaju je li vam draži HDZ ili SDP u konačnici (dobro, to znamo svi). Što onda i Amere ne optužite za praćenje na temelju indicija?
A tek MOSTovi “stručnjaci” za “reforme“. Ranije je pokazano kakvu je bagažu iznjedrila velika stranka poput SDPa. Što onda očekivati od MOSTa koji ne može s članstvom, mahom oficijalima, sastaviti ni dvije ekipe za “na male branke“? Stručnu ministricu poljoprivrede – kvalificiranu juridičku muziteljicu krava? Što na ovo treba reći HDZ? Ili HSS? Ili gospodin Orešković, na kraju krajeva?
MOST će, suprotno trenutnom mainstream mišljenju, usporiti hrvatske reforme za koje današnji, neutemeljeno osporavani, preustrojeni HDZ pokazuje potencijal. I političkom voljom i strukom. Ovako je, zbog loše predizborne strategije, morao najvećim hrvatskim političkim hipokritima prepustiti šest ministarstava. Dobro je u cijeloj priči da su MOSTovci zainteresirani, osim unutarnjih poslova, “reformirati” upravu, pravosuđe i zaštitu okoliša… tu će, budite sigurni, sve “frcati” od “reformi“. Gospodarstvo, koje će također vjerojatno dobiti, bi HDZ mogao kvalitetno “premostiti” s financijama i poduzetništvom. Ali što s poljoprivredom? Što, dovraga, s poljoprivredom…
